Distrikt
Kultura

OSTAJE VERA DA NIJE ZABORAVLJENA HEROINA VERA

Vera Blagojević, heroina, rođena u smutno vreme. “Dama borac” u grupi onih koje su se borile i ginule, da bi mi živeli u miru. Voleli su ih i poštovali saborci i narod. Iako je ova odrednica za mnoge prošlost, njihova dela i danas žive. Vera je rođena 16. maja 1920. godine u Beogradu. Potiče iz ugledne porodice. Njen otac Jovan bio je advokat, a majka Ana domaćica. Godine 1923. njeni roditelji su se preselili iz Beograda u Šabac, gde je Vera odrasla. Tu je završila osnovnu školu i gimnaziju, a Medicinski fakultet je studirala u Beogradu.

Vera Blagojević (Foto: J. Gubelić. Zavičajno odeljenje Biblioteke šabačke)

Još kao učenica šabačke gimnazije prišla je naprednom revolucionarnom pokretu, 1936. godine. Odmah je zapažena njena aktivnost i svojstva mladog revolucionara, pa je primljena u SKOJ. Veoma druželjubiva i neposredna, odlučna i hrabra, bila je pravi „masovik-mladi komunist“. Naročitu aktivnost pokazuje u radu s mladima Šapca. Pored ostalog, pod njenim uticajem organizovan je veoma uspešan štrajk učenika srednjih škola u Šapcu. Bila je i jedan od organizatora demonstracija protiv skupoće u svom rodnom gradu, 1938. godine. Borac za pravo i pravdu, u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljena je 1940. godine.

Vera kada je imala šest godina (Foto: J. Gubelić. Zavičajno odeljenje Biblioteke šabačke)

Posle bombardovanja Beograda, 6. aprila 1941. godine i početka Aprilskog rata, pešice se vratila iz Beograda u Šabac. Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije, aktivno je radila sa omladinom Šapca na pripremama oružanog narodnog ustanka. Na Okružnoj partijskoj konferenciji 29. juna 1941. godine ponovo je izabrana, kao jedina žena, u Okružni komitet KPJ za Šabac.
Posle formiranja Mačvanskog partizanskog odreda, jula 1941. godine, aktivno je radila sa ženama Podrinja. Nalazila sa na čelu aktiva žena i rukovodila je kulturno-prosvetnim odborom koji je okupljao žene antifašiste. Pod njenim uticajem mnoge žene su odlazile da rade u partizanskoj bolnici u Krupnju. Pored političkog rada, učestvovala je i u borbama, od kojih se posebno ističe napad na Šabac, septembra 1941. godine. U toj borbi poginuo je njen drug sa fakulteta i takođe član Okružnog komiteta KPJ za Šabac, Mika Mitrović Jarac, takođe narodni heroj.

„Svojoj miloj tetki za uspomenu od Vere“, piše na poleđini fotografije (Foto: J. Gubelić. Zavičajno odeljenje Biblioteke šabačke)

Kao istaknuti član Partije, Vera se već od prvih dana rata našla na udaru, ne samo okupacionih vlasti, već i kolaboracionističke uprave. Specijalna policija Uprave grada Beograda posedovala je brojne informacije o Veri Blagojević nekoliko meseci pre nego što je uhapšena.
Vera Blagojević je bila česta „meta“ pogrdnih tekstova koje je objavljivala štampa pod kontrolom Vlade Milana Nedića.

Fotografija koju je poklonila tetki Stani (Foto: J. Gubelić. Zavičajno odeljenje Biblioteke šabačke)

Posle neuspelog, partizansko-četničkog napada na Šabac, usledile su velike okupatorske represije nad civilima na području Mačve i Podrinja. Mačvanski partizanski odred je tada morao da se povuče, a Vera je ostala na terenu. Razvijajući političku aktivnost na terenu šabačkog okruga, stalno je bila u opasnosti, jer je obilazeći mesta mogla da bude otkrivena od neprijatelja. Na sopstvenu inicijativu prenosila je propagandni materijal i letke u Loznicu. Na tom putu susreli su je četnici, prepoznali i uhapsili. Zajedno sa još jednom grupom uhapšenih partizana bila je fizički maltretirana i zlostavljana. Uz pomoć partizana iz Mačvanskog odreda, koji su organizovali bekstvo iz četničkog zatvora, uspela je da pobegne i vrati se u odred.

Poleđina jedne od fotografija (Foto: J. Gubelić. Zavičajno odeljenje Biblioteke šabačke)

Krajem decembra 1941. godine, Vera se teško razbolela i drugovi su je preneli kod njenih rođaka u selo Tekeriš. U to vreme njen, Mačvansko-partizanski odred se morao povući pred jakim snagama neprijatelja, a u Mačvi su tada, u kućama rođaka i simpatizera Narodnooslobodilačkog pokreta, ostali mnogi partizanski ranjenici, među kojima i Vera. Početkom 1942. godine četnici lozničkog vojvode Lazara Tešanovića započeli su akciju „čišćenja Mačve od partizana“ i po kućama tražili ranjene partizane. Marta 1942. godine Veru su uhvatili četnici i posle mučenja je predali Gestapou u Šapcu.

Vera sa drugaricama iz škole (Foto: J. Gubelić. Zavičajno odeljenje Biblioteke šabačke)

Nakon istrage i višečasovnih mučenja kojima je bila izložena u Šabačkom logoru na Savi, Vera Blagojević streljana je sa grupom logoraša, u dvadeset drugoj godini života, 18. marta 1942. godine, na obronku šume Šicare u sremskom selu Klenak.
Vest o smrti zatekla je Verine roditelje, uglednog šabačkog advokata i predratnog komunistu Jovana i njegovu suprugu Anu Blagojević u Koncentracionom logoru na Banjici gde su bili zatočeni u dva navrata: od septembra do decembra 1941. i od januara do maja 1942.

Vera u predstavi „Ciganin hvali dvoga konja“ (Foto: J. Gubelić. Zavičajno odeljenje Biblioteke šabačke)

Posle oslobođenja Srbije, 20. decembra 1944, Verin otac, Jovan Blagojević je za potrebe Komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača dao izjavu u kojoj je između ostalog rekao i sledeće: „Pokojna Vera je uhvaćena od strane četnika i Ljotićevih odreda u Tekerišu u kući mojih srodnika, odvedena na Brezjak, odatle u Loznicu u vreme kada je u Loznici žario i palio zloglasni četnički vojvoda Daka, za koga sam čuo da je ubijen od četnika. Iz Loznice je Veru sproveo poreznik Sava Božović iz Šapca, četnik, i predao je specijalnoj policiji u Šapcu, a ovi pošto su je nemilosrdno tukli i prebili joj desnu ruku, predali Gestapou koji ju je stavio u zatvor u Šabački lager, odakle je odvedena na gubilište.

Vera sa drugarima (Foto: J. Gubelić. Zavičajno odeljenje Biblioteke šabačke)

Veru je iz Tekeriša sproveo Jovan Tešić, učitelj i ljotićevac, koji je s nje skinuo sat i još neke stvari, pokušao da je siluje, ali se ona očajnički odbranila u čemu su je neki prisutni seljani odbranili. Tešić je likvidiran u Šapcu. Za Verinu smrt, okrivljujem pored Tešića, Gligorića Vojislava učitelja iz Loznice, koji je protivu nje pisao i iznosio najgnusnije laži da je bila nemoralna, da je vrbovala pristalice za borbu i rečima i svojim telom, da je origijala u kući i bila mondenka, i ako u tome nema ni trunke istine. Zatim Karapandžića učitelja koji je radio u propagandi u Valjevu koji je pisao za nju skoro isto što i Gligorić, Savu Božovića poreznika iz Šapca koji ju je sprovodio iz Loznice, maltretirao i mučio uz put, Miloša Božanića, studenta medicine iz Šapca, Acu Vasiljevića stud. iz Šapca, kao istaknute ljotićevce, dva studenta Bugarski iz Šapca. Sava Božović je u Nemačkoj na radu, Božanić je u Nemačkoj na studijama, Vasiljević i Bugarski su pobegli sa dobrovoljcima i četnicima, Karapandžić se negde sklonio. Pored gornjih lica, gospođa Ikonikova, za koju sam čuo u zatvoru, prenosila je lažne vesti po Šapcu, da joj je Vera njoj i njenom mužu Pavlu slala preteća pisma u kojima kao da im je pretila da će ih pobiti kad dođe u Šabac. Na traženje mojih srodnika da ta pisma pokaže, da bi se uverili je li u njima Verin rukopis, g-đa Ikonikova je izbegavala i sklanjala se od kuće, siguran sam da ima još saučesnika u optužbi i ubistvu moje ćerke Vere, ali im nisam mogao ući u trag, jer sam bio proganjan, hapšen i sproveden u Beogradski logor Banjica“.

Sa porodicom i prijateljima (Foto: J. Gubelić. Zavičajno odeljenje Biblioteke šabačke)

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 6. jula 1953. godine, proglašena je za narodnog heroja. U spomen Veri i zahvalnost za ono što je učinila za socijalističku revoluciju i bolju budućnost, dom studenata u Beogradu nosi njeno ime. Jedno vreme je i Dom omladine u Šapcu nosio ime Vere Blagojević, ali je 2002. godine njeno ime izbrisano iz naziva ove ustanove. Takođe, njeno ime nosila je i Šabačka gimnazija, osnovana još davne 1837. godine.

Vera sa drugarima (Foto: J. Gubelić. Zavičajno odeljenje Biblioteke šabačke)

Tokom Narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije od jula 1941. do maja 1945. godine u redovima Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odereda borilo se preko 100.000 žena, od kojih je oko 25.000 poginulo. Od oko 40.000 žena, koliko je ranjeno tokom rata, preko 3.000 su postali teški invalidi. Za narodne heroje proglašena je 91 žena, a njih 3.344 dobilo je Partizansku spomenicu 1941. Žene učesnice NOB-a su privukle pažnju ne samo domaćih, već i svetskih medija. Tako je o njima, sa velikim poštovanjem, pisao i američki „Chicago Tribune”.
Ovaj dnevni list objavio je priču o ravnopravnosti žena u partizanskom pokretu za oslobođenje Jugoslavije pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Sasvim šokiran, američki novinar izveštavao je da su gotovo trećina trećina partizanskih boraca žene, koje se bore rame uz rame sa svojim muškim drugovima, što ovu armiju uistinu čini narodnom.

Bista u dvorištu Biblioteke šabačke ( Foto. J. Gubelić)

Spisak žena narodnih heroja Jugoslavije:
Jelisaveta Andrejević Aneta (1923-1943), za narodnog heroja proglašena 9. oktobra 1953. godine
Vera Aceva (1919-2006), Ordenom narodnog heroja odlikovana 27. novembra 1953. godine
Spasenija Cana Babović (1908-1977), Ordenom narodnog heroja odlikovana 5. jula 1952. godine
Rajka Baković (1920-1941), za narodnog heroja proglašena 24. jula 1953. godine
Olga Ban (1926-1943), za narodnog heroja proglašena 26. septembra 1973. godine
Malči Belič (1908-1943), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Anka Berus (1903-1991), Ordenom narodnog heroja odlikovana 24. jula 1953. godine
Vera Blagojević (1920-1942), za narodnog heroja proglašena 6. jula 1953. godine
Persa Bosanac (1922-1943), za narodnog heroja proglašena 23. jula 1952. godine
Milka Bosnić (1928-1944), za narodnog heroja proglašena 17. maja 1974. godine
Marija Bursać (1921-1943), za narodnog heroja proglašena 15. oktobra 1943. godine
Anka Butorac (1905-1942), za narodnog heroja proglašena 14. decembra 1949. godine
Marija Vidović Abesinka (1924-1942), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Rada Vranješević (1918-1944), za narodnog heroja proglašena 5. jula 1951. godine
Đina Vrbica (1913-1943), za narodnog heroja proglašen 24. jula 1953. godine
Majda Vrhovnik (1922-1945), za narodnog heroja proglašena 5. jula 1951. godine
Milica Vučetić (1920-1944), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Milica Vučinić (1921-1943), za narodnog heroja proglašena 13. jula 1953. godine
Ljubica Gerovac (1919-1942), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Božidarka Damjanović-Marković Kika (1920-1996), Ordenom narodnog heroja odlikovana 9. oktobra 1953. godine
Nada Dimić (1923-1942), za narodnog heroja proglašena 7. jula 1951. godine
Đurđelina Đuka Dinić (1913-1943), za narodnog heroja proglašena 6. jula 1945. godine
Rezeka Dragar (1913-1941), za narodnog heroja proglašena 15. jula 1952. godine
Dara Dragišić (1921-1944), za narodnog heroja proglašena 9. oktobra 1953. godine
Andreana Družina (1920-), Ordenom narodnog heroja odlikovana 22. jula 1953. godine
Kata Dumbović-Kovačić (1903-1941), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Ovadija Estreja Mara (1922-1944), za narodnog heroja proglašen 11. oktobra 1953. godine
Savka Javorina-Vujović (1918-2002), Ordenom narodnog heroja odlikovana 9. oktobra 1953. godine
Vida Janežić Vilma Lučka (1914-1944), za narodnog heroja proglašena 22. jula 1953. godine
Ravijojla Janković Rava (1919-1944), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Lizika Jančar Majda (1919-1943), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Olga Jovičić (1920-1942), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Vera Jocić (1923-1944), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Elpida Karamandi (1920-1942), za narodnog heroja proglašena 11. oktobra 1951. godine
Milka Kerin Pohorska (1923-1944), za narodnog heroja proglašena 21. jula 1953. godine
Slava Klavora (1921-1941), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Milanka Kljajić (1924-1943), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Dragica Končar (1915-1942), za narodnog heroja proglašena 23. jula 1952. godine
Fana Kočovska-Cvetković (1927-2004), Ordenom narodnog heroja odlikovana 9. oktobra 1953. godine
Danila Kumar (1921-1944), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Milka Kufrin (1921-2000), Ordenom narodnog heroja odlikovana 23. jula 1953. godine
Antonija Kuclar (1896-1942), za narodnog heroja proglašena 21. jula 1953. godine
Radojka Lakić (1917-1941), za narodnog heroja proglašena 8. avgusta 1945. godine
Vahida Maglajlić (1907-1943), za narodnog heroja proglašena 20. decembar 1951. godine
Zagorka Zaga Malivuk (1919-1942), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Albina Mali-Hočevar (1925-), Ordenom narodnog heroja odlikovana 13. septembra 1952. godine
Sonja Marinković (1916-1941), za narodnog heroja proglašena 25. oktobra 1943. godine
Danica Materić (1921-1943), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Anka Matić Grozda (1918-1944), za narodnog heroja proglašena 2. oktobra 1953. godine
Nada Matić (1924-1944), za narodnog heroja proglašena 6. jula 1953. godine
Jelica Mašković Jeja (1924-1942), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Pavla Mede Katarina (1919-1943), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Danica Milosavljević (1925-), Ordenom narodnog heroja odlikovana 6. jula 1953. godine
Rada Miljković (1917-1942), za narodnog heroja proglašena 6. jula 1953. godine
Vukica Mitrović (1912-1941), za narodnog heroja proglašena 9. maja 1945. godine
Vukosava Mićunović (1921-), Ordenom narodnog heroja odlikovana 10. jula 1952. godine
Vera Miščević (1925-1944), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Nada Naumović (1922-1941), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Mara Naceva (1920-), Ordenom narodnog heroja odlikovana 27. novembra 1953. godine
Ljubica Odadžić (1913-1942), za narodnog heroja proglašena 26. septembra 1953. godine
Dobrila Ojdanić (1919-1995), Ordenom narodnog heroja odlikovana 10. jula 1953. godine
Drinka Pavlović (1919-1943), za narodnog heroja proglašena 06. jula 1953. godine
Milica Pavlović Dara (1915-1944), za narodnog heroja proglašena 14. decembra 1949. godine
Anka Pađen (1924-1945), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Ibe Palikuća (1927-1944), za narodnog heroja proglašena 8. oktobra 1953. godine
Katarina Patrnogić (1921-1971), Ordenom narodnog heroja odlikovana 27. novembra 1953. godine
Kata Pejnović (1899-1966), za narodnog heroja proglašena 3. juna 1968. godine
Olga Petrov (1921-1942), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Smilja Pokrajac (1920-1943), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Ljubica Popović (1921-1942), za narodnog heroja proglašena 12. jula 1949. godine
Dragica Pravica (1919-1942), za narodnog heroja proglašena 8. juna 1945. godine
Nada Purić (1903-1941), za narodnog heroja proglašena 6. jula 1953. godine
Jovanka Radivojević (1922-1943), za narodnog heroja proglašena 6. jula 1953. godine
Lepa Radić (1925-1943), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Darinka Radović (1896 – 1943), za narodnog heroja proglašena 9. oktobra 1953. godine
Vera Radosavljević Nada (1922-1943), za narodnog heroja proglašena 5. jula 1951. godine
Anđa Ranković (1909-1942), za narodnog heroja proglašena 6. jula 1953. godine
Zorka Regancin (1921-1944), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Sofija Ristić (1900-1944), za narodnog heroja proglašena 9. oktobra 1953. godine
Mira Svetina (1915-2007), Ordenom narodnog heroja odlikovana 27. novembra 1953. godine
Silvira Tomazini (1913-1942), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godineVida Tomšič (1913-1998), Ordenom narodnog heroja odlikovana 27. novembra 1953. godine
Radmila Trifunović (1919-1943), za narodnog heroja proglašena 27. novembra 1953. godine
Ivanka Trohar (1923-1944), za narodnog heroja proglašena 24. jula 1953. godine
Jelena Ćetković (1916-1943), za narodnog heroja proglašena 5. jula 1952. godine
Tončka Čeč Olga (1896-1943), za narodnog heroja proglašena 21. jula 1953. godine
Lidija Šentjurc (1911-2000), Ordenom narodnog heroja odlikovana 27. novembra 1953. godine
Majda Šilc (1923-1944), za narodnog heroja proglašena 19. juna 1945. godine
Radmila Šišković (1923-1943), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine
Mihaela Škapin (1924-1943), za narodnog heroja proglašena 4. septembra 1953. godine
Milka Šobar (1922-1943), za narodnog heroja proglašena 20. decembra 1951. godine

Iz serijala “Znamenitih trag”. Projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstvo kulture i informisanja.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Svideo vam se tekst?