Distrikt
Društvo

GRAĐEN MESECIMA, SRUŠEN ZA TREN, ALI ŽIVI U SEĆANJU ŠAPČANA

Vodotoranj na Trkalištu pune četiri decenije predstavljao je simbol grada, a srušen je da bi se na njegovom mestu podigao tržni centar. Iako u poslednjoj deceniji nije imao nikakvu funkciju, mnogi Šapčani ni danas ne mogu da ga prežale.

Vodotoranj na Trkalipštu (Foto: postanonym.info )

Gabaritna konstrukcija visine 36 metara, kapaciteta kazana 1.500 metara kubnih, građen je kao dodatni rezervoar u slučaju nestašice vode i održavanje stabilnog pritiska u mreži, bio je svojevrstan simbol grada koji će mnoge generacije pamtiti. Gradilo ga je šabačko Građevinsko preduzeće „Izgradnja“. U rad je pušten 1969. godine, a srušen je 2009. godine.

Milica Drezgić sa šefom armirača, poznatim po nadimku Ciga (Foto: privatna arhiva)

Milica Mrđa Drezgić (87), građevinski tehničar po struci, i danas žali što se nije našlo idealnije rešenje, jer je nekoliko sezona provela gradeći čuveni vodotoranj.
– Iako je prošlo mnogo godina, neke stvari se zaborave, ali dosta toga je i ostalo u sećanju. Mi tada nismo razmišljali da li ćemo uspeti, već smo samo gledali kako gradnja odmiče. Gledali smo napred. Prvo smo iskopali rupu u prečniku oko četrdesetak metara. I sada mi u glavi stoji podatak da je visina konsktrukcije na kraju bila 36 metara. To nije bilo zidanje, jer je ceo vodotoranj bio od betona. Građen je tako što se prvo pripremi daska za primanje betona, oblože se ugaoni stubovi koji su prihvatili ogromnu ploču. Sve je građeno od betona, sa armaturama debljine 32, 36, 42 skoro kako vaša ruka u zglobu – priseća se Milica Drezgić, koja je u to vreme radila kao tehničar gradilišta na vodotornju.

Izgradnja Trkališta (Foto: privatna arhiva)

Kada je GP“Izgradnja“ otišlo u stečaj, sa procesom propadanja nestala je i dokumentacija. Međutim, fotografija koju je sačuvala Milica govori da se ovaj objekat gradio 1965. godine. Kako se u to vreme grad širio, ukazala se potreba za proširenjem vodosnabdevanja.
– Vodotoranj je pušen u rad 1969. godine. On je praktično građen paralelno sa izvorištem „Zabran“ koje je pušteno u rad 1967. godine. Pre toga bio je Tiršov bunar u parku kod Sokolane koji je snabdevao uži deo grada. Tada se ukazala potreba za proširenjem vodosnabdevanja i radilo se na iznalaženju rešenja. Vodotoranj na Trkalištu je imao trostruku funkciju – služio je kao dodatni rezervoar vode kapaciteta 1.500 kubika, za eliminisanje vazduha iz cevi, a njegova najvažnija funkcija bila je da održi stabilan pritisak u mreži. Voda se kontrolisala svakodnevno i uvek je bila ispravna – objašnjava Dragan Isailović, diplomirani inženjer.

Pogled sa vrha i toku gradnje (Foto: privatna arhiva)

Trebalo je izgraditi konstrukciju od 36 metara, čija je pečurka visine 8 i prečnika oko 20 metara bila četiri decenije simbol Trkališta! Oni koji su gradili, sećaju se da su prolaznici uvek gledali sa čuđenjem šta će tu biti i kako će izgledati.

Pečurka visoka osam metara (Foto:sr-rs.facebook.com šabačke vesti)

–   Sećam se da je nadzor obavljao inženjer Žugić iz Beograda, po projektu od temelja do vrha. Šef gradilišta bio je Raša Stanković iz Izgradnje, ali i on je umro. Pre njega je bio Matija Todorović, a onda ga je zamenio Raša. Svi su se menjali, samo sam ja kao tehničar gradilišta bila tu sve vreme. Ujutru dođem, obiđem, vidim šta treba da se radi i vodim posao. Svakodnevno sam  slala sveske da se radi armatura u armiračkom pogonu, pa kad doteraju gotovu i savijenu na gradilište, ona se montira i diže – priseća se Milica, ni danas se ne mireći sa činjenicom da je srušen. Zbog toga, kako kaže, nikada nije otišla u market izgrađen na nekadašnjim temeljima vodotornja.

Rušenje vodotornja (Foto: http://picdeer.com/sabac_mali_pariz_)

Novi investitori razmatrali su mogućnost iskorišćenja vodotornja, od ideje da tu bude kafić, do raznih predloga da se postojeća konstrukcija upotrebi. Ipak, pobedilo je rušenje!
– Unutra je praktično bila gotova sala, a okolo hodnik širine metar i po. Sve to moglo je da se pretvori u nešto korisno. Sećam se, tu su bile stepenice i ja se penjem skroz gore, prolaze ljudi trotoarom i gledaju, a ja na visini od tridesetak metara. Komšije su već bile navikle na mene jer sam tu bila svaki dan – priča Milica.

Poslednji ostaci vodotornja (Foto: https://mapio.net/pic/p-101448471/)

Kada je 1998. godine izgrađen vodotoranj na Letnjikovcu i pušteno izvorište u Tabanoviću, stari vodotoranj otišao je u istoriju. Jedanast godina kasnije zauvek, kada je sravnjen sa zemljom. Međutim, iz sećanja nostalgičara nije nikada izbrisan, uprkos nestajanju.

Iz serijala „ŠABAC – OD MALOG PARIZA DO ČIVIJAŠKE REPUBLIKE“. Projekat je sufinansiran iz budžeta Grada Šapca. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Svideo vam se tekst?