Distrikt
Zanimljivosti Kultura

ŠAPČANIN VENČAO POSLEDNJE OBRENOVIĆE I KRUNISAO KARAĐORĐEVIĆE

Njegovi blagoslovi menjali su srpsku istoriju. Mitropolit Inokentije, sin čuvenog šabačkog prote Jovana Pavlovića, odrastao u prepoznatljivoj „protinoj kući“ kraj šabačke crkve, venčao je kralja Aleksandra Obrenovića i kraljicu Dragu 1901. godine u beogradskoj Sabornoj crkvi, a samo 3 godine kasnije, na istom mestu, krunisao, pokazaće se, najvoljenijeg srpskog kralja Oslobodioca, Petra I Karađorđevića.

Jakov Pavlović – mitropolit beogradski Inokentije (Izvor: Crkva Šabačka)

Za vreme njegove uprave Beogradskom mitropolijom (1898-1905) zbili su se najveći dinastički prevrati. Svojim blagoslovom, zarad političkog i društvenog mira u nemirnoj državi, odobrio je brak poslednjeg obrenovićevskog para, čime je ovoj dinastiji presuđeno, a na srpski presto ustoličio Karađorđeviće.  

Otac mu je bio sveštenik Jovan Pavlović (1804-1861), koji je iz Bosne u Šabac došao za vreme Prvog srpskog ustanka, a rukopoložen za šabačkog protu po želji gospodara Jevrema Obrenovića. Prota Jovan bio je jedan od najcenjenijih ljudi svog vremena, u grad na Savi uveo je kulturu. Prevodio je strane pisce (Miltonov Izgubljeni raj), štampao prve knjige u državi, i bio član Društva srpske slovesnosti, prvog naučnog društva u Srbiji. U besedovanju nenadmašan, kao član knez Miloševe pratnje u Carigradu 1835. šabački prota osvetlio je obraz i Knezu i sebi i Šapcu. U drugi mah, na crkvenoj liturgiji povodom krunisanja ruskog cara Nikole u Rusiji, ispred srpskog poslanstva, prigodnu besedu izgovorio je baš on. I 1859. bio je u srpskom poslanstvu u Carigradu, tražeći izvršenje dobijenih hatišerifa.

Prota Jovan Pavlović ( Foto: J. Gubelić)

U tom se izobilju znanja i kulture 29. avgusta 1840. rodio Jakov Pavlović. Od oca je imao da nasledi duhovni imetak, ali i iskustvo o plahovitim političkim prilikama toga doba. Mudar i promišljen, prota Jovan imao je doživotnu vezu sa Obrenovićima, ali je umeo pohvalno i iskreno da govori i piše i o Karađorđevićima. Ovo kao da je naslutilo i životnu misiju njegovog sina.

Imao je šest godina kada je njegov otac sagradio porodičnu kuću u Masarikovoj ulici, odmah pored crkve šabačke, jedinstven primer profanog balkanskog stila, a danas ponos grada i spomenik kulture od izuzetnog značaja. U toj će kući, u očevoj biblioteci, koja je brojala preko 1500 knjiga, sticati prva znanja. Nakon osnovne škole i četiri razreda Šabačke gimnazije pohađaće Bogosloviju u Beogradu, da bi školovanje nastavio u Kijevu, gde završava Seminariju i Duhovnu akademiju.

Protina kuća sagrađena 1846. godina (Foto: J. Gubelić)

U Srbiju se vratio početkom 1863, i već 31. jula rukopoložen za sveštenika. Bio je profesor gimnazije u Kragujevcu, vojni sveštenik, sveštenik Kaznenog zavoda u Kragujevcu, profesor i rektor bogoslovije, veroučitelj Više ženske škole, dvorski sveštenik i načelnika Crkvenog odeljenja u ministarstvu prosvete i crkvenih dela.

Smrt supruge uticala je da se zakaluđeri 1892. godine. Ovom prilikom dobija ime Inokentije. Za episkopa niškog izabran je 1894, a posle smrti mitropolita Mihaila Jovanovića, za mitropolita beogradskog postavljen je 15. februara 1898, voljom dvora i Vlade Vladana Đorđevića.

U to vreme aktuelni su bili društveni nemiri u vezi sa najavljenom ženidbom kralja Aleksandra Obrenovića, kojoj su se svi protivili – od njegove porodice, preko Vlade, vojnog vrha do naroda.

Među protivnicima bio je i beogradski mitropolit Inokentije, od kog je kralj morao da zatraži blagoslov. Međutim, i pored indicija da se ženi „pravom Srpkinjom“, nije uspeo da umilostivi mitropolita. Stoga je mladi kralj pribegao pretnjama — ne bude li po njegovom, odreći će se titule kralja, ostaviti zemlju bez vladara i sa Dragom otići u Francusku, u luksuznu banju Bijaric gde je i započeo romansu.

Mitropolit je popustio i 23. jula 1901. godine pristupio venčanju kraljevskog para, kom je, posredstvom izaslanika Pavla Mansurova, kumovao ruski car Nikolaj II Romanov.

Novine srpske – 25. jul 1901. godine (Izvor: digitalna arhiva Narodne banke Srbije)

Na svečanosti u Sabornoj crkvi mitropolit Inokentije izgovorio je dugu besedu, što je zabeležila i prestonička štampa, najavljujući ovaj događaj kao bitan preokret u srpskoj istoriji:

Ti savijaš sada Tvoje rođeno domaće gnezdo. Ti ga savijaš sada ispunjen ljubavlju prema narodu Tvome, s toga Grlica iz srpskog naroda evo doleće u domaće – rođeno gnezdo Tvoje; jer Ti, ljubeći Svoj narod više i jače od svega drugog, tako hoćeš. Ona, kao istinska kći srpskoga naroda, ljubi Te svim žarom one svete i najiskrenije ljubavi, koja je istinski odjek srpske narodne ljubavi prema Tebi, Zenico, Nado, Blago naše! – glasile su mitropolitove želje.

Mitropolitove želje nisu se ispunile. Nepune dve godine kasnije, državnim udarom u noći između 28. i 29. maja 1903. godine, dinastija Obrenović nasilno je uklonjena. U junu iste godine Narodna skupština je za kralja izabrala Petra I Karađorđevića, a 8. septembra 1904. godine mitropolit Inokentije, na ceremoniji u Sabornoj crkvi u Beogradu, javno ga je ustoličio na tron Srbije.

Deo besede koju je mitropolit Inokentije posvetio kralju:

Bogom venčani i prevazneseni Kralju!

Raduj se zajedno sa pobožnim narodom srpskim, što je milosrdnom Bogu ugodno, da Srpska Kruna zablista na glavi Kralja obnovljene nezavisne Kraljevine Srpske.

Raduj se, blagoverni Kralju, jer vera srpskog naroda u neumitnu pravdu pravosudnog Boga evo je na delu dobila potvrdu svoje istinitosti.

Novine srpske – 11. septembar 1904. kraljevo krunisanje (Izvor: digitalna arhiva Narodne banke Srbije)

Istorija je htela da Šapčanin, sin prote Jovana Pavlovića, duhovnika i bliskog prijatelja Jevrema i Miloša Obrenovića, srpski mitropolit Inokentije, svojim rečima zapečati neke od najvažnijih događaja za Srbiju. A za svoju crkvenu delatnost primio je veliki broj odlikovanja: Orden Karađorđeve zvezde prvog reda, Orden svetog Save prvog reda, Orden Dvoglavog belog orla drugog reda, Orden Danilove zvezde prvog reda, a od ruskog cara primio je zlatni naprsni krst sa rubinima. Upokojio se 19. maja 1905. u Beogradu i sahranjen u Sabornoj crkvi.

Svideo vam se tekst?