Distrikt
Društvo

Petoro mladih iz Pocerine u nedostatku posla “uzelo motike u svoje ruke”

“Kada je pre dve godine moj prijatelj Srđan Aleksić ostao bez posla i vozačke dozvole, a tada je radio kao profesionalni vozač, pozvao me je i rekao da je pričao sa našim bivšim profesorom Milankom Vasićem i da mu je on dao predlog, da kada već imamo svoju zemlju, zašto se njome ne bi malo ozbiljnije bavili”, počinje svoju priču Mihailo Gajić.

Polje nevena (Foto: J. Gubelić)

Profesor je svoju priču o biznisu potkrepio činjenicom da je velika potražnja za eteričnim uljima na tržištu ali i da se firme na ovom području uglavnom bave pretakanjem ulja u male bočice robom koja, kao i većina drugih proizvoda stiže iz Kine, te da je sumnjivog kvaliteta i da sve ozbiljnije evropske farmaceutske kuće ne žele ulje i bilje sa istoka već sa Balkana.
“Istog trenutka mi se svidela ideja jer je poljoprivreda jedina delatnost gde svima nama nisu bila potrebna neka veća ulaganja jer svi posedujemo već svoju zemlju, traktore, mašine za obradu zemlje. Dakle, potrebno je bilo samo sesti i odlučiti se koju ćemo biljnu vrstu prvu uzgajati i malo se informisati o uzgoju lekovitog bilja, pošto u našem okruženju to niko nikada nije radio, pa nismo mogli da dobijemo bilo kakve informacije od ovdašnjih poljoprivrednika”, priča Mihailo, a povremeno odloži motiku, još uvek nevešt sa novim zanimanjem.

Mladi koji su uzeli motike u svoje ruke (Foto: J. Gubelić)

Upravo ta ideja udružila je njih petoro, a učvrstila ljubav prema poljoprivredi i želja da dođu do prihoda, u nedostatku posla. Četiri mladića, Srđan Aleksić, Saša Ivković, Aleksandar Čanković, Mihailo Gajić i jedna devojka, Olivera Ivković, sa završenom policijskom akademijom smer – kriminalistika, svi iz Pocerskog Dobrića, do pre koju godinu drugari iz škole, tada su odlučili da osnuju poljoprivrednu zadrugu „Natura Balkanika“ i na svojoj zemlji započnu proizvodnju i preradu lekovitog i začinskog aromatičnog lekovitog bilja. Zadrugu su registrovali krajem 2017. godine a već u prvoj godini počeli su da zarađuju.
“U početku nije bilo lako jer mi nismo imali dovoljno znanja. Čitali smo i konsultovali se sa našim drugarima koji imaju znanje iz ove oblasti. Istina, mi smo deca sa sela i rad nam nije stran, ali ovo što smo započeli bila je prava nepoznanica. Ali, sve se savlada kad postoji volja. Zbog specifičnosti proizvodnje stupili smo u kontakt sa profesorom doktorom Vladanom Pešićem sa katedre za genetiku Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu koji nam pruža stručnu pomoć”, kaže Srđan Aleksić.

Većina poslova radi se ručno (Foto: J. Gubelić)

Njih petoro uložili su po hektar zemlje i novac za nabavku materijala, a udružili su se radi lakšeg plasmana svojih proizvoda. Na tri hektara zasadili su beli slez, a na dva neven.
“Odluka je pala na neven iz više razloga. Seme nevena nije skupo, a već prve godine uspeli smo da napravimo i našu proizvodnju semenskog materijala. Ovogodišnji zasad nevena je upravo iz naše proizvodnje semena. Neven je biljaka koja je sastavni deo svih proizvoda za negu i lečenje kože i kožnih bolesti i u tome smo videli prednost. Nakon završetka prošlogodišnje berbe, videli smo da je zaista isplativa proizvodnja i pronašli smo svoju računicu. Problem je što se kod uzgoja ove vrste sve radi ručno a veliki je problem u šabackom kraju pronaći radnu snagu. Kontaktirali smo šabački Kazneno popravni zavod i oni su pokazali veliku zainteresovanost za saradnju pa ćemo tako ove godine imati obezbeđenu radnu snagu za berbu po ceni od 143 dinara na sat”, objašnjava Mihailo.

Od prvog roda već su zaradili (Foto: J. Gubelić)

U pregovorima su otišli dalje, pa će KPZ Šabac od naredne godine postati njihov kooperant u uzgoju lekovitog bilja koje će gajiti na svojim parcelama.
Dobit od prve proizvodnje, uz sredstva dobijena iz evropskog fonda uložili su u preradni pogon, što će biti druga faza njihove poslovne ideje. U destilatoru kapaciteta 300 litara planiraju proizvodnju eteričnih ulja, kako bi zaokržili proces proizvodnje.
“Ovde će biti naš budući pogon za pakovanje čajeva, prerada i proizvodnja etarskih ulja, sušenje biljaka. Mi želimo sada da od poluproizvoda dobijemo gotov proizvod. Naš cilj je da eterična ulja plasiramo u Rusiju, Evropsku Uniju u Sjedinjene Američke Države”, objašnjava Aleksandar Čanković.

Pogon za destilaciju (Foto: J. Gubelić)

Iz Republike Hrvatske prvi u Srbiji uvezli su 40.000 sadnica Batata – Slatkog krompira, čija je cana 300 dinara po kilogramu. Od jeseni kreću sa uzgojem još dve biljne vrste, šafrana, crvenog zlata čiji gram košta na tržištu koliko i gram zlata, i smilja, od koga će u destileriji praviti eterično ulje.

Zadrugari u polju (Foto: J. Gubelić)

Svi zadrugari su trenutno nezaposleni, osim Mihaila koji radi kao vaspitač. I njemu je lakše kada posle odgovornog posla sa 40 mališana dođa na svoju njivu i uzme motiku u ruke.
“Mi smo uvideli da od tradicionalne poljoprivrede teško može da živi neko ko je mali proizvođač, ko obrađuje male površine i neko ko se bavi proizvodnjom sirovine. Svaki naredni korak u preradi sirovine znači i veću zaradu. Mi planiramo da već krajem ove godine dobijemo svoj prvi proizvod, odnosno čaj, čajne mešavine i eterična ulja”, zaključuju mladi ambiciozni poljoprivrednici.

Svideo vam se tekst?