Дистрикт
Друштво

Mnogi misle da je Šabac šala, al’ je Šabac Beogradu glava

„Mnogi misle da je Šabac šala, al’ je Šabac Beogradu glava…“ – zabeležio je, krajem 19. veka, jedan putopisac sa zapada, nakon boravka u ovom gradu prepunom slikara, glumaca, muzičara, pisaca.
To i ne čudi, jer je baš u to vreme imao veliki značaj kao granični grad kneževine Srbije prema Austriji. Šapčani su u to vreme mogli da čitaju svoje novine, i to od 1883. godine, a od 1909. još 11 listova. Na razmedji vekova Šabac dostiže svoj puni prosperitet. Grade se velelepne porodične kuće u centru grada, letnjikovci u okolini, a sve to sa primerenim stilom i ukusom koji je diktirala tadašnja Evropa.

Cenatr grada početkom XX veka

Paralelno sa trgovinom i zanatstvom razvijao se i kafanski život.
Dobru ilustraciju ovakvog šabačkog meraklijskog i boemskog načina života imamo u stihovima pesnika Dragiše Penjina:”Kad je deda lumpovao, na tri šora i dva skvera, vozili su štap i šešir dva posebna fijakera”. U periodu koji obuhvata kraj 19. i početak 20. veka, Šabac daje nekoliko značajnih ličnosti iz oblasti kulturnog i naučnog stvaralaštva. Ističu se Stojan Novaković, dr Laza K. Lazarević, Janko Veselinović, Milorad Popović – Šapčanin i drugi.

Zgrade koje su srušene da bi se sazidale nove

Okupacija je mnogo toga promenila, ali ne i duh. Nemiran, vragolast, šaljiv…Industrijalizacija mu je davala i oduzimala. Novi tokovi su ga izgradili i osavremenili.
Šabac je i danas država za sebe. Prestonica šale i smeha. Republika kojom su vladali  Mihailo – Mile Stanković, Branko Ćopić, Nela Eržišnik, Mija Aleksić, Dragiša Penjin, Milenko Zablaćanski, Dušan Kovačević, Jelisaveta – Seka Sablić, Lane Gutović, Sergej Trifunović, Dragoljub – Mićko Ljubičić, ekipa “Državnog posla”, Zoran Kesić, Marko Somborac.

Danas je to moderna varoš

Bogata istorija ostavila je Šapcu kulturno, ali i arhitektonsko nasleđe – značajna zdanja među kojima su: Tvrđava, Narodni muzej, Crkva svetog Petra i Pavla, Biblioteka šabačka, Krsmanovića kuća, Narodno pozorište kao i muzej na otvorenom, duž cele glavne ulice. Zagledan u sebe i svoju reku, dovoljno blizu kad zatreba i daleko, po potrebi.

 

 

 

Свидео вам се текст?
Поделите текст са пријатељима