Distrikt
Društvo

Naše Šapčanke

Jedna bibliotekarka, jedna učiteljica, profesorka muzike u penziji, magistar fizike, pravnica i preduzetnica, čine vokalni sastav „Šapčanke“ koji osvaja srce, koliko god ono bilo staro. Svima već poznate Šapčanke – Živka Jovanović – Žica, Vesna Starčević, Biljana Vukašinović, Tatjana Marković Topalović, Radmila Gajić i Dušanka Hristović Vasić, postale su prepoznatljive ljubiteljima glasa. Njihov glas pročuo se i van Šapca, gde su se okupile sa željom da neguju i čuvaju gradsku muziku. Njihova muzika ne pita za godine već zove na aplauz i mami uzdahe. To osećanje njih podstiče da pevaju, a da zauzvrat ne traže ništa.

Šapčanke sa jednog od nastupa

„Šapčanke“ je spojio entuzijazam,  koji ne popušta ni njih ni publiku željnu pesme. Naizgled različite, a u stvari veoma slične. Generacijski neke od njih daleke, ali u pesmi veoma složne. I tako već dve godine.
Sve je krenulo 2015. godine kada je na predlog tadašnje direktorice Kulturnog centra, Gordane Marković, rođena ideja da se oformi pevačka grupa. Odluka je pala  da to bude ženska šestočlana ekipa, uz pratnju harmonike, koja je u julu počela sa radom. Od tada, one ne staju. Kada završe svoje poslove, okupe se u Kulturnom centru, gde uz podršku Branke Todorović pevaju i druže se. Odatle kreću i na nastupe, kojih je u poslednje vreme sve više.

 

Entuzijazam je njihov moto

Uvek izazivaju ushićenje. Ushićene su i one kada glasovima dočaravaju često zaboravljene pesme. Drhte i one i publika. Pevaju i osluškuju. „Laži, laži vere“ u njihovoj interpretaciji tera na tišinu, „Višnjeve boje šal“ podstiče slušaoca da i sam pusti glas. I svaka tako, na svoj način, kao i one – naše Šapčanke. Lako ih je prepoznati po pevanju na bas, po pesmi koja vraća u doba Cicvarića. Prepoznaćeti ih po glasu i lakoći pesme. Odevene u haljine kreatorke Marije Ivanković Jurišić, znaćete da su naše. Šapčanke.

 

Svideo vam se tekst?