Distrikt
Društvo

Holanđanka uči Šapčane organskoj proizvodnji hrane

Nemačko-holandski mladi par, Vivijen Šetler (Vivien Scheidler)  i Bau Kegels (Boudewijn Kegels) pre devet godina doselili su se u selo Jalovik, u blizini Šapca,  gde su započeli proizvodnju biodinamičke hrane. Na sedam i po hektara uzgajaju oko 50 različitih vrsta povrća, žitarica i lekovitog i začinskog bilja na potpuno prirodan način. Da bi proizvodi bili jedri, ona primenjuje nemački setveni kalendar zasnovan na kretanju planeta. Taj kalnedar Viv je prevela na srpski, kako bi i naši poljoprivrednici mogli uz pomoć planeta da obavljaju setvene radove.

Viv i Bau sa volonterima

Vivijen je u Srbiju prvi put došla 2002. godine, kao učesnik na seminaru o biodinamičkoj poljoprivredi, i već tada je znala da će ostati u našoj zemlji. Lingvista po obrazovanju, čari sela otkrila je prvi put u Srbiji i prepustila im se bez ikakvog iskustva. Ubrzo joj se priključio i partner Bau, nesvršeni filozof i arhitekta. Kupili su staračko domaćinstvo u selu Jalovik i započeli nov život. Nesvakidašnje iskustvo na njihovoj farmi doživi svako ko dođe ovde, bilo da uči o organskoj proizvodnji ili da proba ono što su Viv i Bau proizveli.  Da bi volontirali na ovoj velikoj organskoj biodinamičkoj farmi mladi dolaze iz celog sveta, a oni ih uče zdravom životu, hrani bez pesticida i herbicida, a ponajviše kako da sačuvaju ono što nam je priroda poklonila.

Posle ubiranja plodova

Vivijen zatičemo na povratku iz šume, gde je brala sremuš za prodaju. U gajbe pakuje plodove  gajene na potpuno prirodan način, u kompostu, uz dodatak čajeva od rastavića za otpornost na insekte. Da bi sve stigla, njen dan počinje u pet sati. „Kada ustanem, prvo idem u štalu. Hranim krave, koze i patke. Onda muzem krave. Kad sve završim, vraćam se u kuću da spremim doručak i nahranim decu. Posle toga se vraćam na njivu. Ako imamo volontere, onda se posvećujem njima“, priča Viv.
Ali, da bi plodovi bili dobri, oni ne gledaju u nebo, već prate kosmičke konstelacije i na osnovu položaja planeta određuju kada će šta sejati. Ako sade biljku kod koje im je važno da dobiju lep i zdrav koren, Viv i Bau gledaju da li su zvezde “naklonjene” bujanju korena.  Salatu, kod koje je važan list, sadiće kada je mesec u vodenom znaku, ribama, raku ili škorpiji.
„Recimo, kad je mesec u znaku korena, to je devica, što predstavlja zemlju, tada se seje šargarepa. Kada je mesec u znaku lava, to je vatra, tada se seje paprika, paradajz, plavi patlidžan. Praćenjem prirodnog ribama, održava se kvalitet. Proizvodi su boljeg kvaliteta i traju duže. Sir je masniji i ukusniji“, kaže Viv.

Ćerka Karla Rubina

Biodinamička prizvodnja usko je vezana za astrološke promene, objašnjava naša sagovornica. Ona se uverila da svaki put kada se pridržava setvenog kalendara Nemice Marije Tun, koji na osnovu rasporeda planeta određuje povoljne dane za sađenje, okopavanje i berbu, dobije jedre plodove.
Nedavno je prevela i setveni kalendar sa nemačkog, kog se pridržava svaki put tokom setve, kako bi proizvodi bili krupniji i dugotrajniji.
Na imanju u Jaloviku gaje i autohtone vrste životinja, krave buše, koze i patke, proizvode heljdino brašno i prodaju na pijaci u Beogradu. Kod njih se tačno zna šta ko radi, pa Bau ima zadatak da samelje brašno.
„Ja sam studirao filozofiju, pa arhitekturu i na kraju visoku građevinsku. Teško je učiti, ali je teško i ovo. Naučio sam da vozim traktor i na tri i na četiri noge“, priča kroz smeh Bau.

Decu gaje po organskim principima

Probao je i srpsku šljivovicu, ali mu se prvi put nije baš posrećilo.
“Mnogo je ljuta, a posle nje je teško ići u njivu. Više volim kajsijevaču. Jednom sam popio pola litre i nije mi bilo ništa ”, objašnjava na ne baš tečnom srpskom. Kada su se doselili, pre devet godina, komšije su bile nepoverljive. Danas su skoro sa svima prijatelji.
„U početku su se svi čudili. Čak su im krali jagnje, kokošku, patku, naftu iz traktora, ali su im oni sve oprostili. Zbog toga sada i imaju sve“, kaže Slavica Arsenović iz Jalovika.
Da su potpuno okrenuti prirodi, potvrđuje i priča Viv, koja je oboje dece rodila kod kuće.
„Ja sam se porodila u kadi napunjenoj vodom. Bila je jedna babica koja mi je pomogla. Divan je osećaj kad je beba istog trenutka bila kod kuće“, priča Viv.
Svoj život uskladili su sa prirodom i organizuju seminare za buduće stručnjake iz cele zemlje. I to im dobro ide. Žale jedino što ovaj recept nisu uspeli da prenesu na svoje komšije, kojima je priroda i dalje na drugom mestu.

Svideo vam se tekst?