Distrikt
U pokretu

Dunjini medenjaci pravljeni sa dušom

„Glavni krivac“ je Dunja. Zbog toga medenjaci sa pravom po njoj nose ime.  Majka Dragica Milutinović želela je da njena devojčica bude najlepša, ali i da prostor u kom odrasta bude ukrašen prekrasnim dekoracijama. Za Novu Godinu njihova jelka mogla je na takmičenje, a kuća je ličila na dvorac iz bajke. A onda, dok je tražila ideje na internetu, pronašla je medenjake. Oni su je osvojili. Sada ona osvaja njima.

Dunja pomaže mami u pravljenju medenjaka ( Foto: J,. Gubelić )

„Prvo sam pomislila kako je to odlična ideja da počnem da pravim, a onda sam se suočila sa prvim poteškoćama. I ja sam, verovatno kao i drugi, mislila kako je to jednostavno. Međutim, tek posle tri godine sam zadovoljna kako izgledaju moji medenjaci. Prethodne godine bili su pokušaji, ali nisam htela da odustanem“, priča Dragica.

Medenjaci za svaku priliku ( Foto: J. Gubelić )

Građevinski tehničar po struci, trgovac po sudbini a umetnica u duši, to je ukratko Dragica. Piše pesme, slika po papiru, zidu, drvetu a odnedavno i po medenjacima. Talentovana Šapčanka veštim rukama pravi predmete od slatkog testa za koje ne postoje modle. Dovoljno je da vidi sliku, onda nacrta na kartonu, iseče makazama i u tom obliku seče medenu podlogu.
„Imam sestru u Beču koja me snabdeva modlama. Prijatelji mi kupuju gde god nađu, jer ih to asocira na mene. Međutim, kada su mi tražili da napravim Miki Mausa, je nisam uspela da nađem mustru. Onda sam crtala i sekla svaki medenjak. Zamislite kako izgleda kada treba da isečete na desetine medenjaka u tom obliku i da svi budu identični“, priča ova umetnica, ali i vrsna domaćica.

Svaki detalj radi se špricem ili četkicom ( Foto: J. Gubelić )

Prve mušterije bile su prijateljice i rodbina. A kada su Dunjini drugari u vrtiću videli šta njena majka radi, poželeli su za rođendan da imaju takve slatkiše. Medenjake peče u svom šporetu, u urednoj i lepo sređenoj kuhinji, i to je, kako kaže, najmanji problem. Testo se relativno lako umesi i brzo ispeče. A onda sledi pravljenje umetničkih dela.
„Onda se muti belance sa šećerom. Zatim kreće nanošenje prvog sloja. Kada se on osuši, ide drugi sloj i tako redom. To je proces koji traje. Da bih našarala dvadeset medenjaka meni treba dva dana. Imam sreću da dobijam med, zatim, moja svekrva mi poklanja prava domaća jaja, prijatelji donose papir za pečenje, a ja sedim i radim“, priča Dragica.

Poklone uvek ima i za goste, pa je i naša redakcija dobila medenjake ( Foto: J. Gubelić )

Cena je takva da svako može da kupi medenjak svom detetu. Bez obzira koliko ukrasa ima na sebi, jedan košta tek pedeset dinara. Tu su zeke, mede, cvetići, lopte, prasići, jagnjići, lenjiri i sve što dečja mašta može da zamisli. Ukrašeni jestivim štrasom i šljokicama. Sa čipkom i vezom. Sve radi uz pomoć četkice i šprica sa bojama. Crta i boji. Sve je jestivo, slatko i ukusno.
„Najkomplikovanije je kad mi traže nekog crtanog junaka. Kad ga nađem na internetu, ja se prvo šokiram, a onda prionem na rad. Režem i oslikavam. Jednostavno mi je žao da deci ne ispunim želju. Ja uživam dok ovo radim. Moj muž kaže da nisam normalna jer za dva dana zaradim 500 dinara, ali sreća koju priuštim deci, ne može da se meri novcem“, zadovoljno objašnjava, srećna zbog dobrih dela koje čini.

A kad se posao obavi, zadovoljstvo je neizmerno ( Foot: J. Gubelić )

U kući je svaki kutak sređen sa puno pažnje. U Dunjinoj sobi krevet star 86 godina, repariran dekupaž tehnikom, izgleda kao nov. I to nije sve. Dragica kreativnoštu uči i druge. Za 8.mart napravila je i ispekla medenjake u obliku srca i odnela ih u vrtić da ih deca ukrase za svoje majke. Njima je pripremila boje, a sve ostalo prepustila dečjoj mašti. Zatim je organizovala takmičenje u kom se biralo najlepše „srce za mamu“. Cela familija se uključila da obezbede nagrade.

Medeni kolači sa likovima po želji ( Foto: J. Gubelić )

„Jedan frizerski salon poklonio je besplatnu frizuru za jednu od mama, moja drugarica je poklonila folije i papir za pečenje, moj suprug je poklonio članarinu za sportsku školu, ja sam pripremila kese sa medenjacima, moj dever je poklonio helanke za devojčice. Jednostavno, uključila se cela familija i prijatelji. Deca su bila srećna a i mi, znajući šta smo postigli“, priča ova humana i vedra tridesetpetogodišnjakinja.
Za Novu Godinu i Uskrs deli medenjake vrtićima. Ne samo da stvara nestvarno, već i poklanja. Dobra dela se dobrim vraćaju, pa iako za sada ne zarađuje od ovog posla, jednom će sigurno, jer je to uredila priroda. A sa njom se ne treba šaliti.

 

Svideo vam se tekst?