Distrikt
Kultura

BOGATI RAĐEVSKI TRGOVAC NAPRAVIO KONAK DA UGOSTI KNEZA MILOŠA

U selu Bastav, u opštini Osečina, nalazi se okućnica Tešmana Soldatovića, čuvenog trgovca, ustanika, načelnika Rađevskog sreza i narodnog poslanika, reprezentativan primerak domaćinstva iz perioda uspostavljanja Kneževine Srbije. Tešmanov konak nastao je 1835. godine zbog želje domaćina da ugosti kneza osloboditelja Miloša Obrenovića, kada je prvi put posetio Rađevinu.

Sagrađen za 10 meseci 1835. godine (Foto: Distrikt)

Ovo je jedna od najbolje očuvanih okućnica u Srbiji iz prve polovine 19. veka. Konak i čitav kompleks oko njega proglašeni su 1962. godine za spomenik kulture, a 1983. kategorisan kao izuzetno značajno kulturno dobro.

Okućnicu čine brojne zgrade (Foto: Distrikt)

U zaseoku Soldatović ugledni Teodor Tešman Soldatović imao je kuću koja je produžavana i širena više puta. Tu je Tešman primao sreske i okružne starešine, važne putnike, trgovce i strance – Vule Gligorijević, mačvanski serdar, ministri Lazar Teodorović, Toma Vučić Perišić.

Vrata se zatvaraju sa mandalama (Foto: Distrikt)

Međutim, odmah posle proterivanja Turaka iz sela Sokolske nahije, u čemu je i sam učestvovao, pročulo se da će knez osloboditelj proći Jadrom. Tada se odlučio na gradnju konaka, sa namerom da što bogatije ugosti kneza Miloša.

–              Deset dana je boravio, a inače cela kuća napravljena je specijalno da bi Miloš došao u goste, da se Tešman ne obruka. Za deset meseci je sagrađena cela kuća – kaže Tešmanov potomak Nikola Milutinović.

Jedna soba bila je samo za goste (Foto: Distrikt)

Krov blagog nagiba na četiri vode, pokriven je ćeramidom. Pod konakom nalazi se podrum od lomljenog kamena. Glavninu prostora čine dve veće sobe opremljene u to vreme modernim nameštajem iz Beča. Prozorska okna, vrata na mandale, škrinja za prevez mlade, umetničke slike i uramljene porodične fotografije i danas stvaraju utisak da je vreme stalo.

Škrinja u kojoj su mlade čuvale prevez (Foto: Distrikt)

Jedan deo konaka je bio namenjen za prijem gostiju, a drugi za domaćina i njegovu porodicu.  Središnja prostorija koja povezuje hodnike ukazuje na sistem tadašnjeg graditeljstva – odžaklija-sušara.

– U pitanju je kuća odžaklija, jer je na sredini kuće odžak iz kog su se, zbog veličine ložišta, ubacivale drvene čekije od metar, tu se sušilo meso zimi, a furune su bile u sobama, i tu se nije ložilo. Pod je takozvana zemlja nabijača – sabijane zemlja i pleva. Između su masivni drveni stubovi koji podupiru plafon od hrastovih tesanih greda. Vrata su se zatvarala na mandale – priča Nikola.

Furune su bile u sobama i nisu se ložile (Foto: Distrikt)

Načelnikova bogomolja podignuta je oko 1835. godine, a kažu da je, tokom svojih poseta, knez Miloš Obrenović u ovoj zgradi provodio najviše vremena. Sudnicu je izgradio 1832. godine. Čim je postao knez Rađevine, kao nosilac i sudske i izvršne vlasti, Tešman je iza velike kuće u kojoj je još stanovao sa porodicom i zadrugom, podigao i sudnicu, sa podrumom-tamnicom.

U domaćinstvu sagradio i bogomolju (Foto: Distrikt)

Ostatak ondašnjeg zadružnog domaćinstva čine pušnica-sušara za šljive i peć za hleb, tri vajata sagrađena u duhu tradicionalnog graditeljstva ovog kraja, magaze, letnjikovac.

U Tešmanovom konaku potomci su živeli sve do 1984. godine.

– Kao deca sestra i ja čitave raspuste provodili smo ovde kod ujaka i ujne. Roditelji nas ostave kad se završi škola i dolaze po nas pred 1. septembar. Čuvali smo krave, igrali se sa decom. Ujak je živeo ovde do 1984, kada se odselio u Mačvanski Prnjavor. Od tada konak je prazan – seća se.

Porodično stablo Soldatovića (Izvor: Selo Bastav Tomislava Pantelića)

Odavde su izašle generacije uspešnih i školovanih ljudi, budući da se ženio tri puta i imao osam sinova i jednu ćerku. Iza njega ostala je izreka: Plaća ko Tešman svinje u Šapcu, na šta je i sam bio ponosan. O njemu je najlepše i najtačnije pisao književnik Mladen St. Đuričić u eseju Knez i vitez – Tešman Soldatović.

Propratne građevine (Foto: Distrikt)

Priča o velikom trgovcu na glasu započeli su njegov otac Cvetin i stric Đurica koji su se polovinom 18. veka, kao hercegovačke izbeglice doselili u Mali Bratačić (Bastav). Ne zna se tačno kada je rođen Cvetinov i Ružičin sin Teodor, od velike dragosti nazvan Tešmanom – poslednje godine starog veka, 1799. ili prve novog veka, 1800. Postao je čobanin, ali se nije time zadovoljio.

Konak su posećivali kneževi Miloš i Mihailo (Foto: Distrikt)

Trgovačko ime Tešmana Soldatovića izrastalo je iz dana u dan. Srebro i zlato prihvatao je u zobnice. Izgledalo je da uzima jednom rukom a daje obema narodu, i opet njemu ostaje dosta. Ali, trgovina „uvek najbolje uspeva kad se nasloni na državnu vlast“. Knjaz Miloš postavio ga za načelnika Sreza Rađevskog i za majora. Ne zna se tačno kada, ali „na svu priliku“ 1832. godine. Posle nekoliko godina, kad je knjaz hteo da ga postavi za načelnika okruga, Tešman ga je odbio. Knez Mihailo ga nije ni pitao. Čim se obreo na prestolu Srbije, ukazom od 27. maja 1840. godine postavio ga je za načelnika Okružja Podrinskog, a iste godine postao je i deputat Skupštine. Smenio ga, posle progonstva kneza Mihaila i promenom vladajuće dinastije, novi vladar knez Aleksandar Karađorđević i Tešman se vratio svojoj trgovini.

Plafonska konstrikcija od hrastovih greda (Foto: Distrikt)

Silaskom s vlasti, Tešman se oslobodio jedne od najtežih svojih dužnosti. Bio je napadan kao dinastijaš i okoreli obrenovićevac, ali je uvek i svakome mogao i dalje gledati pravo u oči. I dalje je bio gospodin Tešman, i u selu i u čaršiji, a kada su oko 1860. godine strani trgovci preporučili Paranosu i Tešmanu da besplatno podižu narodu ogledne sušnice (pušnice), već u narednoj deceniji suva šljiva donela je pravo blagostanje siromašnim brdima Jadra, ali i celoj zapadnoj Srbiji.

Selo Bastav (Foto: Distrikt)

Narednog proleća ubistvo kneza Mihaila u Topčideru potreslo je Tešmana više nego išta u životu. Danima se nije pojavljivao iz svoje sobe, a potom se, drugačiji, prihvatio poslova. Nekoliko godina kasnije, opet proleće i opet maj. Tešman zdrav i krepak šalje sina u Pecku da dovede stolara, a potom naređuje da majstora odvede u gajeve na odavno zabeleženo mesto, poseče džin-hrast i od njega načini mrtvački sanduk. Kada je bila gotova večna kuća, Tešman je isplatio majstoru rad, vratio se u svoju sobu i naredio da mu se raspremi krevet… Zatekli su ga mrtvog, u pravoslavnom redu sklopljenih očiju i prekrštenih ruku, a više glave gorela je voštanica koju je sam sebi zapalio.

Sahranjen na groblju iznad imanja (Foto: Distrikt)

Sahranjen je na vrh Soldatovića visa, na novom grobljištu koje je Tešman odavno odredio za sebe i svoju porodicu. Veliki krst od mermera donet je iz Zemuna, a na prostom zapisu čita se da je Teodor Soldatović zvani Tešman poživeo 76 godina. U večnost se predstavio 6. maja 1876. godine.

Iz serijala BLAGO PODGORINE. Projekat je sufinansiran iz budžeta Opštine Osečina. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Svideo vam se tekst?