Distrikt
Društvo

ZORKIN SOLITER ŠEST DECENIJA ČUVA IME KOJE JE PROSLAVILO GRAD

Najstariji soliter u Šapcu, građen šezdesetih godina prošlog veka, i danas predstavlja simbol grada na Savi. Osmospratnica sa dva ulaza i 100 stanova u to vreme bila je prva građevina ovog tipa u Šapcu. Soliteru u Pop Lukinoj br. 2 divili su se svi Šapčani, a najponosniji su bili radnici Hemijske industrije „Zorka“ čije ime je nosila zgrada. Za šest decenija prošla je kroz buran period, ali osim nje, danas je malo svedoka koji to mogu i da potvrde.

Zorkin soliter nekoliko godina po izgranji (Foto: Narodni muzej Šabac)

U to vreme gabarintu konstrukciju gradilo je šabačko Građevinsko preduzeće „Izgradnja“. Milica Mrđa Drezgić (87), građevinski tehničar po struci, do detalja se seća kako je tekla gradnja.
– Sećam se da smo sve radili na licu mesta. Ispred su bile mešalice. Tu smo donosili granulirani šljunak i mešali u mešalici, jer u to vreme nije postojala fabrika betona. Ispod mešalice se napuni Japaner, zatim se stavi na mašinsku koturaču i on sve to izvlači na plato gde se izbacuje materijal za betoniranje. Za tu zgradu je karakteristično da ima sitnorebrastu tavanicu livena na licu mesta. Tu se  armirala oplata, a po završetku smo je skidali sa donje strane. To je najbolji sistem što se tiče sigurnosti i stabilnosti. Kasnije su počele da se primenjuju druge vrste konstrukcija – Monta i Avramenko – priseća se Milica Drezgić.

Gradnja čuvene osmospratnice (Foto: Narodni muzej Šabac)

Fotografija iz aprila 1961. godine jedan je od retkih svedoka kako se gradila u to vreme džinovska građevina. Na desetine radnika bilo je danonoćno na zgradi, da se posao što pre završi.
– Bio je lift, tačnije kostur od drveta za dizanje Japanera. Sećam se, ja čakam na ploči da se izruči i rasporedi beton. Celu noć smo betonirali. Kad se pripremi armatura i kolega Draža kaže da moramo da završimo, mi ne gledamo na sat. Radili smo po celu noć. Ja pogledam preko puta i vidim kako Indijac Murti u stanu svoje dvospratnice baca karte i zabavlja se. Ta slika mi je i sada pred očima –  priča Milica, koja je u to vreme kao građevinski tehničar gradila šabačke zgrade.

Građevinari na Zorkinom soliteru (Foto: privatna arhiva)

Kada je šabačka Izgradnja otišla u stečaj, u istoriju je otišla i dokumentacija. Mnogi koji su zidali zgradu nisu više među živima.
– Ovo je slika sa Mirom Stanišić na Zorkinom soliteru. Ona je bila građevinski tehničar kao i ja. Poslovođa gradilišta bio je Kosta Đaniš. On je, mislim, bio glavni privatni preduzimač u to vreme u Šapcu. Sećam se da je Vojin Tovilović bio poslovođa tesara na Zorkinom soliteru. Jedno vreme je tu bio i Bata Nikolić koji je radio u projektnom birou Izgradnje kao šef pripreme – priseća se Milica.

Milica Drezgić i Mira Stanišić na gradilištu (Foto: privatna arhiva)

Osim što su se mnogi divili ovoj zgradi, u prilog planskoj gradnji ide i jedan zanimljiv podatak. Naime, kada su Šapcu pretile poplave, osvanuo je jedan zanimljiv komentar u medijima.
– Popularni Zorkin soliter je urađen u nivelaciji sa Savom i kad bi došlo do izlivanja reke, preko 660 cm, nijedan stan ne bi bio poplavljen sem lokala u prizemlju. Gospodin koji je projektovao Zorkin soliter ipak je o svemu razmišljao – napisao je jedan Šapčanin, uz opasku da se kasnije razmišljalo samo kako da se prodaju placevi, a ne i o kvalitetu projekata.

Pet godina po izgradnji (Foto: Narodni muzej Šabac)

Do sredine prošlog veka na tom mestu se nalazio takozvani Mali pijac. Onda je doneta odluka da se gradi soliter koji je nosio ime industrijske moći Šapca, a gde su stanove dobili radnici Zorke.

Donjošorska pijaca nalazila se na početku Pop Lukine ulice i Miloša Stojićevića gde je danas Zorkin soliter (Foto: Međuopštinski istorijski arhiv)

U vreme gradnje solitera, šezedesete godine prošlog veka uređivana je i ulica Miloša Pocerca. Malo je fotografija koje o tome svedoče, ali jedna iz 1960. prikazuje radnike kako sređuju ovu ulicu.

Uređenjee ulice Miloša Pocerca

Vreme mu je ponešto dodalo, ali i oduzelo. Godinama je nestao natpis koji je ponosom nosio, baš kao što je utihnula Hemijska industrija „Zorka“. Ipak, navike se ne mogu izbrisati, pa je on za Šapčane zauvek „Zorkin soliter“.

Iz serijala „ŠABAC – OD MALOG PARIZA DO ČIVIJAŠKE REPUBLIKE“. Projekat je sufinansiran iz budžeta Grada Šapca. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

 

Svideo vam se tekst?