Distrikt
Društvo

Najbolji je ajvar crnobarskih “hajdučica”

One se razumeju u sve – od pravljenja ajvara i džemova, zimnice, preko starih zanata, heklanja, vezenja, tkanja, pletenja do organizacije raznoraznih manifestacija u oblasti umetnosti i seoskog turizma. Ali tu se njihovo znanje ne završava, sa praktičnog rada lako prelaze na edukacije na temu ekologije, ravnopravnosti polova i ljudskih prava. Sebe ponosno nazivaju hajdučice, po Hajduk Stanku, koji je proslavio ovo selo.

Vredne i sposobne (Foto: J. Gubelić)

Grupa od dvadesetak žena iz Crne Bare kod Bogatića vredno radi na rušenju mita o muškom preduzetništvu, pa u samom centru sela, u opštinskim prostorijama,nekadašnje pošte koja dve decenije nije korišćena, svakim danom sve užurbanije šire svoje polje delatnosti. Mahom penzionerke, domaćice, nezaposlene, ali vredne i pre svega motivisane da u rodnom mestu naprave sopstveni radni ambijent u kome mogu da iskoriste znanje i umešnost, koji su im do sada bili slabo priznati. Okupljene u mlado Udruženje žena za negovanje tradicije i domaće radinosti „Crnobarke“, ove preduzimljive dame snažnih ruku i velikih planova, po starom seoskom običaju, uspešno izlaze na kraj sa velikim brojem poslova. Sve svoje proizvode prodaju na sajmovima širom Srbije. Imaju salu za sastanke i deo koji predstavlja izložbeni prostor – svojevrstan muzej, u kome se nalazi sve što su radile ili donele od kuće – narodne nošnje, knjige, razne antikvarne predmete, figure, stari i po više od sto godina.

Spremne da znanje podele sa svima (Foto: J. Gubelić)

Sezona je pravljenja zimnice, ali nisu svi vični tome. Nekima je, recimo, pravljenje ajvara nezamisliv pojam. Ako ne znate da napravite ajvar, važno je da naučite kako da prepoznate koji je najbolji. Ženama iz čuvenog hajdučkog sela pravljenje nekoliko desetina tegli ovog nezaobilaznog zimskog jela, ne predstavlja nikakav problem. Crnobarke nas zato uče kako da napravimo ajvar ili prepoznamo koji je pravi domaći.

Najteži deo posla (Foto: J. Gubelić)

Prvi i najteži deo u spravljanju ajvara, od kog mnoge domaćice glava zaboli, a mnoge i odustanu, jeste pečenje paprike. Miris dima koji se uvlači u odeću i kosu i preplanulo lice iznad vrele plotne, međutim, Crnobarkama ne smetaju. Zna se da parika mora biti dobra i mesnata, ali ništa ne ide bez ruku spremnih da ih vrele okreću dok se peku.
„Moraju se okretati da ne bi izgorele, i da bi se ravnomerno pekle sa svih strana, jer ako je vatra jaka, mogu se prepeći“, kaže Milojka Marković, majstorica u ovom zanatu.

Potrebno je iskustvo za ovaj posao (Foto: J. Gubelić)

Ako je pečenje nad otvorenom plotnom najteži, ljuštenje je najnaporniji deo posla. I za to domaćice imaju nekoliko trikova. Ispečene parike stavljaju u kese, da bi se pod parom kožica odvojila i lakše se skinula tokom sledeće faze.
„Kad se prohlade, onda počinje čišćenje. Što manje vode, da se sva ljuska očisti, bez semena“, objašnjava Milanka Jurišić, članica Udruženja.

Dug proces pravljenja ajvara (Foto: J. Gubelić)

Oljuštene paprike se stavljaju u vreće kako bi se što više vode iz njih iscedilo, a za to vreme majstorice mogu malo i da predahnu. Posle toga paprike idu u mašinu za meso.
„Najlakše je kad dođe dovde, posle se stavlja u tegle sipamo“, priča Leposava Jurišić.

Najlakše je mlevenje (Foto: J. Gubelić)

Samlevena paprika se prži na vrućem ulju, a ova faza podrazumeva strpljivo mešanje dobijene smese, nekad i po više sati. Od začina i pravovremenog prženja zavise ukus, ali i održivost omiljene zimske slane poslastice.
„Sad je samo bitno da je ulje vruće, onda stavljamo papriku i mešamo da se sve to sjedini, isprži, da upije vodu, koja je ipak ostala od paprike i onda dodavanje začina – so, biber, sirće“, kaže Milanka Jurišić, jedna od ovih vrednih žena.

Finalni i najvažniji korak, od kog zavisi ukus (Foto: J. Gubelić)

Posle toga ajvar je spreman za jelo, ili prodaju, jer žene ih Udruženja „Crnobarke“ iz Crne Bare kod Bogatića na ovaj način pokušavaju da ostvare neki prihod za svoju organizaciju koja čuva srpsku tradiciju. Međutim, i same priznaju da su bolje domaćice, nego trgovci.
„Na sajmu u Koceljevi sam nudila jednom čoveku da kupi od nas ajvar, jer smo još uvek mlado udruženje, u razvoju, treba nam para, on mi kaže – Vi ste dobro razvijeni. Rekoh, jesam ja, ali nije udruženje“, šali se na svoj račun i aludira na dobar apetit kada je ukusna hrana u pitanju, Vesna Jurišić, predsednica Udruženja „Crnobarke“.

Spreman da se proba (Foto: J. Gubelić)

Posao nije lak, ali vredi truda. Ko neće ili ne zna da napravi, trebalo bi da nauči kako da prepozna kvalitetan ajvar. Crnobarke poručuju da mora da bude od pečenih paprika, što je najteža, ali najvažnija stvar za svetski poznat srpski brend.

Raznovrsna ponuda Crnobarki (Foto: J. Gubelić)

Namera udruženja je očigledna – unapređenje ženskog preduzetništva sa akcentom na seoskim ženama, domaćicama. O kvalitetu i dobrom poslovanju Udruženja svedoči odlična saradnja koju uspostavljaju sa mnogim drugim preduzećima.

Tekst je nastao u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta opštine Bogatić. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Svideo vam se tekst?